Privjesci s rimske konjičke opreme iz Burnuma

Autor Joško Zaninović prof.

Ostatci rimskog vojnog logora i kasnijega municipija Burnuma nalaze se sjevernije od Kistanja, u selu Ivoševci. Čitav kompleks smješten je na desnoj obali rijeke Krke. Rimljani su pri pacifikaciji Ilirika na tom mjestu podigli vojnički logor. U logoru se kontinuirano od prvih desetljeća I. stoljeća poslije Krista pa sve do 68./69. godine nalazila XI. legija. Godine 70. ta je legija bila otposlana na rajnski limes, a zamijenila ju je IV. legija s počasnim naslovom Flavia Felix, koja ostaje do oko 86. godine. Odlaskom legija, kada provincija Dalmacija postaje "provincia inermis" Burnum postupno gubi vojni značaj i na prostoru logora nastavlja egzistirati civilno naselje koje se razvija zapadno od logora. Naselje pod istim imenom dobilo jer status municipija, u čiji se sastav u vrijeme cara Hadrijana (iza 118. godine posl. Kr.) uključio i teritorij samoga logora (područje oko logora bilo je podijeljeno na territorium legionis koji se pruža sjeveroistočno od područja oko Knina i na teritorij zajednice Burnista, koji Plinije ubraja među civitates Liburnorum). Sustavna arheološka istraživanja započela su 2003. godine nakon jednogodišnjeg sustavnog rekognosciranja čitavoga prostora logora i municipija. S istraživanjem se započelo na amfiteatru, za kojega je bilo dvojbeno je li on uopće postoji. Veoma brzo dokazano je njegovo postojanje, a istraživanje je rezultiralo i velikim brojem pronađenih arheoloških predmeta. Privjesci s rimske konjaničke opreme samo su jedan mali dio pronađenih predmeta, ali su iznimno važni za dataciju arheološkog sloja u kojem su nađeni. Svi predmeti mogu se datirati u 1. stoljeće poslije Krista, a potječu uglavnom s prostora ispred južnog i istočnog ulaza u amfiteatar gdje se sustavno istraživalo.

Ključne riječi: Burnum, amfiteatar, privjesci s konjaničke opreme

Rimski vojni logor Burnum nalazi se sjevernije od Kistanja u selu Ivoševci, na području koje je čitavim svojim opsegom u okvirima Nacionalnog parka Krka. Područje Burnuma pripada krševitoj bukovičkoj zaravni zapadno od rijeke Krke. Ime Burnum izvedeno je od etnika Burnistae (stanovnici liburnske civitas). Rimljani su pri pacifikaciji Ilirika na tom mjestu podigli vojnički logor XI. legije koja je od godine 42. nakon Kr. nosila počasni naziv Claudia Pia Fidelis (sl. 2). Ta se legija u Burnumu utaborila poslije ustanka Delmata i Panona (6. _ 9. godine nakon Kr.).

Možda je prije toga tu bio i logor XX. legije (pokretni ili nepokretni), koja je ubrzo poslije završetka ilirskog ustanka napustila Dalmaciju. XI. se legija kontinuirano nalazila u Burnumu do 68./69., kad je povučena u Italiju tijekom građanskog rata nakon Neronove smrti. Borila se najprije na strani Marka Salvija Otha, pa Vitelija i, konačno, Vespazijana, da bi 70. godine bila otposlana na rajnski limes, a njezina zamjena - IV. legija - s počasnim naslovom Flavia Felix, ostaje u Burnumu do oko 86. godine. Od tada Dalmacija na svome terenu više nema velikih vojnih jedinica, jer se prije nemirno područje tijekom pedesetak godina stabiliziralo. Najduže je u logoru boravila XI. legija, čiji su detašmani bili locirani i drugdje u Dalmaciji.

U Burnumu su bile smještene i neke pomoćne postrojbe, bez kojih je nezamisliva vojna djelatnost, kako u ratu, tako i u miru, a sudeći prema zračnim snimcima, čini se da su imale i svoje vlastite trajne logore u blizini legijskog. U doba Hadrijana Burnum je postao municipij (grad s vlastitim samoupravnim tijelima). Grad je igrao važnu ulogu sve do kasne antike, iako ima iznimno malo kasnih nalaza, jer je poznato da su ga u doba Gotsko-bizantskih ratova krajem 5. st. zauzeli Istočni Goti.

U Burnumu se sustavno istraživalo samo u dva navrata. Prvi put godine 1912. i 1913. Istraživanja je vodio Austrijski arheološki institut u Beču na području principija i kasnijega foruma koji se proširio iza apside vojnog svetišta. Istraživanja su bila iznimno plodna otkrivši srce logora i kasnijeg naselja (sl. 4). Drugi put istraživanja su provedena tijekom 1970. i 1971. Vodila su se na istom mjestu u cilju revizije rezultata iz 1912./13. Međutim, iskop je bio ograničen na manje područje u samom središtu logora. Sustavna arheološka iskopavanja u Burnumu započela su u jesen 2003. godine, s tim da je naglasak stavljen na istraživanje amfiteatra. Kao početak odabran je južni ulaz u samom tjemenu elipse. Otkriveni su bridovi (lijevi i desni) ulaza i zapunjeni prolaz. Vidjelo se odmah da je ulaz pravilno zidan omanjim klesancima vezanim obilatom, razmjerno slabom žbukom. Pražnjenjem urušenog kamenja željelo se otkriti dubinu prolaza do početka arene i istodobno širinu gledališta (sl. 8). Utvrđeno je da je do ulaza s obje strane bio prema vani prizidan zid, od kojih je zapadni očuvan samo u najnižim redovima, dok je onaj istočni čak i nestao na jednom dijelu svoga pravca. Ta dva zida zapravo flankiraju južni ulaz i ljevkasto se produžuju znatno izvan gabarita zamišljenog vanjskog oboda elipse amfiteatra. Kako su ti zidovi pri kraju svoga protezanja propali, teško je bilo utvrditi koliko su izvorno bili dugi. Oni su služili za kanaliziranje kretanja prema vratima pojedinaca, sudionika u spektaklima, povorka vojnika, turnirskih boraca i gladijatora. S lijeve strane, gledajući prema ulazu, bila je uz zid (također neorganski) prizidana jedna četvrtasta prostorija. Ona je očito kasniji dodatak, a činjenica da je u njezinim temeljima bila ugrađena opeka sa žigom IV. legije (Flaviae Felix), nedvosmisleno upućuje da je taj dio bio izrađen poslije njezina dolaska 69. godine.¹

Prilikom istraživanja ispred južnoga ulaza pronađena je velika količina arheoloških predmeta (ulomci raznih keramičkih posuda, dijelovi staklenih posuda, novac, dijelovi rimske vojne opreme, fibule i sl.). Tom prigodom pronađeni su i dijelovi rimske konjaničke opreme², posebice privjesci (i aplike), koji se mogu datirati sličnim nalazima s drugih lokaliteta.³ Ova grupa predmeta veoma je važna za dataciju arheološkoga sloja i materijalnih ostataka koji se u njemu pronalašli.

Privjesci su sastavni dio rimske konjske orme.⁴ Mogli su biti aplicirani za pojedine dijelove opreme kačenjem ili ušivanjem, a u pojedinom slučajevima i zakivanjem. Podloga je obično bila kožna, a mogla je biti i od platna. Izrađivani su od brončanoga lima ili su lijevani.

O njihovoj ulozi i razlozima zašto se nalaze na konjaničkoj opremi, ali i uopće na vojnoj opremi, postoje različita mišljenja. ⁵ Prevladava ono da imaju apotropejsko i religijsko (falusni privjesci i lunule) značenje.⁶ Rimljani nisu imali konjaničku tradiciju. Njihovo se konjaništvo razvijalo postupno, u najvećoj mjeri bilo je preslik konjaništva drugih vojski, u prvom redu Kelta.⁷

Za ovaj rad odabrao sam 8 privjesaka. Svi oni zasigurno pripadaju konjaničkoj oprem i mogu se uklopiti u Bishopovu tipološku shemu. Kronološki se datiraju u 1. stoljeće, točnije u tiberijsko – klaudijevski i flavijevski period.⁸ (sl.1, sl.2, sl.3)

Kataloški opis predmeta

1. Veliki brončani lunulasti kompleksni privjesak (sl.4, sl.5.)⁹

Izrađen je kombinacijom dviju tehnika: rezanja i lijevanja. Sastoji se iz dva dijela, velike lunule i falusoidnoga privjeska. Na gornjoj strani lunule, po sredini nalazi se brončana savijena ušica na koju su bile zakačene tri brončane trapezoidne pločice. Dvije su sačuvane dok je treća otpala. Funkcija ovih pločica bila je da pridržavaju kožne ili platnene trake, koje su bile sastavni dio konjske orme. Lijevi i desni završetak lunule je perforiran i obrubljen trakastim ukrasom.

U sredini lunule, s donje strane, nalazi se falusoidni privjesak na čijem je donjem dijelu nalemljena lunula. (sl.6) Privjesak je za veliku lunulu zakačen okruglom ušicom o kojoj slobodno visi.¹⁰ Izrađen je lijevanjem, dok je pločasta lunula zalemljena. Rubovi lunule ukrašeni su cik – cak motivom tehnikom urezivanja. Završeci lunule asociraju na falus. S lijeve strane privjeska nalazi se prikazan falus, a s lijeve strane prikazana je figa.¹¹ Čitava površina falusnog privjeska ukrašena je iskucavanjem. S unutarnje strane lunule nalazi se zakovicom povezana ušica za koju se zakačio još jedan privjesak ili kožni remen.

Ovdje bi se moglo govoriti o detalju sa svečane orme koja se koristila za određene svečanosti i prigode, a ne u svakodnevnoj konjaničkoj opremi. Možda je ovaj burnumski privjesak pripadao opremi nekog višeg časnika. Naime, ovaj privjesak pronađen je zajedno s 10 brončanih pločastih aplika bez ikakvih ukrasa, 7 manjih brončanih aplika sa trnovima od kojih samo jedna ima ušisu sa kačenje, te 19 poluloptastih zakovica sa trnovima. (sl. 6). One su sve, bile aplicirane na kožnu podlogu. Za nju su bile pričvršćene brončanim trnovima koji bi se sa vanjske strane kože presavili. Na velikim aplikama svi su trnovi otrgnuti, a vidljivi su tragovi njihovog lemljenja.

2. Kompleksno modeliran privjesak pločastog oblika (sl.7 )¹²

Brončani privjesak izrađen je tehnikom lijevanja i bio je presvučen kositrenim filmom. Prema Bishopovoj klasifikaciji pripada tipu 6c s elementima tipa 6 b (trakasti ukras na kracima).¹³ S lijeve i desne strane gotovo je identična stilizacija falusa koji su ukrašeni trakastim vrpcama. U dnu se nalaze kružne perforacije koje su služile za zakivanje ili ušivanje privjeska na kožnu ili platnenu podlogu. Nije isljučena mogućnost da su kroz te perforacije bili obješeni i dodatni privjesci. U središnjem, donjem dijelu privjeska nalazi se frontalno istaknut falus s testisima. Ispod njih nalazi se kružna perforacija kroz koju se mogao zakačiti još jedan privjesak. Središnji dio privjeska pri vrhu ima kružnu perforaciju.¹⁴ Na gornjem, rubnom dijelu privjeska, s lijeve i desne strane nalaze se dvije metalne pločaste volute. je sačuvan samo donji dio dok je desna sačuvana nešto više. Ova vrsta privjesaka je česta, a pronalaze se uglavnom na mjestima gdje je boravila vojska.

3. Kompleksno modeliran privjesak s prikazom falusa i fige (sl.8)

Brončani privjesak izrađen tehnikom lijevanja. Prema Bishopovoj klasifikaciji pripada tipu 10t ¹⁵ s tom razlikom da burnumski privjesak ima šiljastiji falus. Na desnoj strani privjeska prikazana je stisnuta šaka s figom (mano fica), a na lijevoj prikazan je falus. U središnjem, donjem dijelu privjeska frontalno je istaknut falus s testisima uz naglašeni prikaz pubične dlakavosti. gornji dio čini kružna perforacija po sredini privjeska i dijelom odlomljena prstenasta ušica.

4. Privjesak konjske orme (sl.9)

Privjesak je izrađen od brončanog lima.Prema Bishopovoj klasifikaciji pripada tipu 5. ¹⁶ Dominantni dio privjeska zauzima gornji dio koji djeluje kao stilizirani mons pubis a možda i kao uterus. Na vrhu privjeska nalazi se savijena trakasta ušica, a u donjem dijelu trapezoidno dugmasto ispupčenje (ili stilizirani falus?).¹⁷

5. Privjesci srcolikoga oblika (sl. 10)

Privjesak konjske orme izrađen od brončanoga lima. Prema Bishopovoj klasifikaciji pripada tipu 7. ¹⁸ Prednjica privjeska urešena je točkastim motivom koji se protezao čitavim rubom privjeska. Prednja strana bila mu je pokositrena što je i sada djelomično vidljivo. Na gornjoj strani privjeska nalazila se trakasta ušica koja je odlomljena. Na dnu se nalazi trapezoidno dugmasto ispupčenje.

6. Jednostruki jednostrani falusoidni privjesak trokutaste forme (sl.11)¹⁹

Trokutasti privjeska izrađen od bronce tehnikom lijevanja. U donjem dijelu falus i testisi frontalno su istaknuti. Gore plošno nalazi se prstenasta ušica. S lijeve i desne strane dvije duguljaste zaobljene istake koje također predstavljaju falus. Također i iz testisa izlaze stilizirana falusoidna ispupčenja koja su radirana.

7. Privjesak srcolikog oblika (sl.12)

Privjesak konjske orme izrađen od brončanoga lima. Prema Bishopovoj klasifikaciji pripada tipu 7.²⁰ Dominantni dio privjeska zauzima gornji dio koji djeluje kao stilizirani mons pubis a možda i kao uterus. Na njemu se nalazi savijena trakasta ušica. Na dnu se nalazi trapezoidno dugmasto ispupčenje (prikaz falusa?).

8. Listoliki privjesak (sl.13)

Privjesak konjske orme izrađen od brončanoga lima. Prema Bishopovoj klasifikaciji pripada tipu 4. ²¹ Dominantni dio privjeska zauzima stilizirani list. Po čitavoj površini ukrašen je vegetabilnim motivima tehnikom nieliranja²² (kombinirana tehnika urezivanja pune crte i točkica). Površina privjeska bila je pokositrena. U središnjem i donjem dijelu privjeska probušene su 4 rupe kroz koje se privjesak mogao aplicirati na kožnu ili platnenu podlogu. Na njemu se nalazi savijena trakasta ušica, a na dnu trapezoidno dugmasto ispupčenje (prikaz falusa?).

¹ CAMBI, GLAVIČIĆ, MARŠIĆ, MILETIĆ, ZANINOVIĆ, 2006.

² Epigrafička evidencija ukazuje da u Burnumu tijekom 1. st. borave barem četiri pomoćne postrojbe: Ala I Hispanorum, Cohors II Cyrrhestarum sagittaria, Cohors III Alpinorum i Cohors I Montanorum civium Romanorum. Mali broj natpisa i općenito slabo poznata problematika pomoćnih postrojbi u prvoj polovici prvog stoljeća razlog su što je teško točnije odrediti vrijeme njihova boravka u provinciji, pa čak i slijed stacioniranja.

³ Klasifikacijom, tipološkom shemom i determinacijom rimske vojne opreme bavi se britamski arheolog M.C. Bishop. Svoje rezultate objavio je u brojnim stručnim radovima i knjigama. Za pojedine vrste predmeta predložio je i klasifikaciju koja je dobrim dijelom prihvaćena kod mnogih arheologa koji se bave ovom problematikom. Bishopovu klasifikaciju privjesaka s rimske konjaničke opreme prihvatili smo i u ovom radu. Međutim, postoji jedan izuzetak kojega se ne može klasificirati po Bishopu. To je veliki kopmleksni lunulasti privjesak s nizom aplika i zakovica. Sličnost u pojedinim nalazima koje klasificira Bishop uvelike je pomogla oko datacije ovoga predmeta.

⁴ RADMAN, 2004; 109 – 115

⁵ Nema sumnje da su ovi privjesci imali i ukrasni karakter. No, ipak se smatra da je primarna namjena ovih privjesaka zaštita životinja od bolesti, zlih pogleda, uroka, nesreće i sl. Lunula je prastari oblik privjeska. Imala je imala zaštitnu ulogu za onoga tko je nosi. Simbolizira mjesec (i ženskost)..Falus se kao dominantni uzorak najčešće upotrebljava. On je simbol blagostanja i plodnosti. Štiti i čuva od uroka i bolesti, a privjesci na kojima je on prikazan našli su kod Rimljana široku primjenu. Osim da štiti i čuva falus ima i religijski značaj.

⁶ Masovniji korisnik falusnih amuleta bila je vojska. Privjeske u obliku falusa ili falusoidnoga oblika vješala je na konje, zbog vjerovanja da su konji izloženiji zlim utjecajima i urocima. Rimska konjanička oprema njima obiluje. Falusne prikazi često se nailaze i na vojnim odličjima, posebice na falerama.

⁷ BISHOP & COULSTON, 1993; 105
RADMAN, 2004; 101

⁸ BISHOP, 1988; 113,114,115
RADMAN, 2004; 111

⁹ CAMBI, GLAVIČIĆ, MARŠIĆ, MILETIĆ, ZANINOVIĆ, 2007; 28

¹⁰ Po sredini velike lunule nalazi se zakovica koja povezanim drži gornju ušicu na vrhu velike lunule i donju ušicu na kojoj visi falusoidni privjesak. Ovakav način apliciranja obiju ušica izveden je zbog nemogućnosti lemljena ušica na lunulu. Ralog tomu je što dva tijela spojena lemljenjem ne daju istu čvrstoću kao kad se dodatak aplicira zakovicom.

¹¹ U antičko vrijeme phallus se smatrao simbolom stvaralačke snage i zaštitničke moći. Posebice je bio djelotvoran protiv »zlog pogleda« ili urokljivoga oka. Smatran je neutralizatorom raznih negativnih (ljudskih i nadnaravnih) i nije morao nužno sadržavati erotska svojstva. U apotropejskoj funkciji, kao i kao i fica - bio je jedan od najefikasnijih amuleta korištenih u antici. Ovakvu vrstu privjeska često su nosila djeca, jer su bila podložnija bolestima nego odrasli. Phallus kao ukras ili motiv može se smatrati kao jedno od kulturalnih obilježja antičke civilizacije. Apliciran je na mnogim svakodnevnim uporabnim predmetima.

¹² Ovaj privjesak objavljen je u nekoliko publikacija u kojoj se donose rezultati s arheoloških istraživanja u Burnumu od 2003. – 2008. godine. GLAVIČIĆ, MILETIĆ, 2009; 78

¹³ BISHOP, 1988; 149

¹⁴ Dopuštam mogućnost da je ova perforacija služila sa apliciranje privjeska na kožu ili platno.

¹⁵ BISHOP, 1988; 156

¹⁶ BISHOP, 1988; 147

¹⁷ KOŠČEVIĆ, 2003;

¹⁸ BISHOP, 1988; 147

¹⁹ KOŠČEVIĆ, 2003; 16

²⁰ BISHOP, 1988; 149

²¹ BISHOP, 1988; 147

²² Nieliranje je jedna od najstarijih ukrasnih tehnika zlatarstva i obrade metala uopće. Služi za bojanje graviranih udubina sa masom čija je boja kontrastna od boje samog predmeta. U ovom slučaju to je kositrenje.

Literatura

1. BISHOP, M. C., 1987. – The evolution of certain features, British Archaeological Reports 336, Oxford.

2. BISHOP, M. C., 1988. – Cavalryequipment of the Roman army in the first century AD – British Archaeological Reports 394, Oxford.

3. BISHOP, M. C., - COULSTON, J. C. N., 1993. – Roman Military Equipment, London.

4. CAMBI, N. – GLAVIČIĆ, M. – MARŠIĆ, D. – MILETIĆ, Ž. – ZANINOVIĆ, J., 2006. – Amfiteatar u Burnumu. Stanje istraživanja 2003. – 2005. Drniš – Šibenik – Zadar.

5. CAMBI, N. – GLAVIČIĆ, M. – MARŠIĆ, D. – MILETIĆ, Ž. – ZANINOVIĆ, J., 2007. – Rimska vojska u Burnumu – L' esercito Romano di Burnum. Drniš – Šibenik – Zadar.

6. GLAVIČIĆ, M. – MILETIĆ, Ž., 2009. Excavations on the Legionary Amphitheatre of Burnum, Croatia. British Archaeological Reports 1946, Oxford.

7. IVČEVIĆ, S., 2008. – Privjesci rimske konjske orme iz Salone, Archaeologia Adriatica, 2,1, Zadar

8. KOŠČEVIĆ, R., 1991. - Antička bronca iz Siska Uumjetničko – obrtna metalna produkcija iz razdoblja Rimskog Carstva, Zagreb.

9. KOŠČEVIĆ, R., 2003.- Arheološka zbirka dr. Damir Kovač, u: Falusom protiv uroka, Zagreb.

10. RADMAN - LIVAJA, I., 2004. – Militaria Sisciensia, Nalazi rimske vojne opreme iz Siska u fundusu Arheološkog muzeja u Zagrebu, Zagreb.