Publicistika - Članci

          Obitelj Nakić-Vojnović pojavljuje se u drniškom kraju u 17. st. za vrijeme Kandijskog rata i to u liku Mate (Matije Nakića-Vojnovića serdara koji je bio na čelu tzv. krajiških četa, koje su 1683. g oslobodile Drniš od Turaka. Ta obitelj svoje prezime duguje Matijinoj majci Naki ( ženi Ivice) jer su njenu djecu zvali Nakina djeca. Vojnovići su porijeklom iz Bosne i došli su na nagovor Venecije koja im je obećala posjede i stara prava plemenskih starješina. Za vrijeme Venecije obitelj Nakić-Vojnović daje drniške serdare tj lokalne zapovjednike i upravitelje. Tako su redom Drniški serdari, od početaka redovite uprave 1690. g. bili Nakić-Alfirević: Matija (1690 – 1694) ; Grgur I (1695 – 1715); Grgur II )1715 – 1717); Matija II (1¸717 – 1719); Stipan ( 1719 – 1764); Grgur III ( 1764 – 1778) i Ante ( 1778 - 1789) tj. do kraja Mletačke republike. Od 1715. Nakići su na položaju kolunela i sopraintendanata u Kninu (to su više upravne funkcije) i to redom: Grgur I (1715 - 1717); Nikola (1734 – 1745); Pavao (1745 – 1763); Stipan (1764 – 1778); Ante (1789 do pada Republike Venecije). Kolika je važnost obitelji Nakić –Vojnović za Veneciju vidi se i po tome što su dobili plemićku titulu 1744. g. za vrijeme kolunela i sopraintendanta Stjepana. Dobre odnose obitelj Nakić- Vojnović imala je i s franjevcima tj. bili su franjevačka subraća zbog donacija samostanu Visovac, pa su i mnogi od njih počevši s Matijom pokopani na Visovcu. Nakiće spominje i fra Andrija Kačić Miošić te kaže:

"Delije ti kažem po imenu
Od kojih od kojih se spomenuti mogu
Najprvoga Nakić Matijaša
Biše dika i pohvala naša."

Nakon  pada Venecije,  pod francuskom  upravom ta obitelj gubi funkcije, ali se u doba Austrije opet vraća na političku scenu  pa tako valja osobito istaknuti  Marka Nakića-Alfirevića koji je bio općinskim načelnikom od 1873 do 1900. g.