Izložbe

          Sokol je kulturno-sportska organizacija nastala u Pragu 1862. godine, a osnivači pokreta bili su Hinko Fygner i dr. Miroslav Tyš. Sokolstvo se ubrzo proširila i kod drugih slavenskih naroda. Cilj sokolskog pokreta bio je "tjelesni, moralni i intelektualni odgoj naroda". Nositelji sokolskog pokreta bili su liberalni građanski slojevi koji su se suprotstavili odnarođivanju slavenskog stanovništva. Prvi Hrvatski sokol osnovan je u Zagrebu 21. prosinca 1874. Prvo nadmetanje priredio je Hrvatski sokol 15.07.1877. g. u vrtu streljane u Tuškancu. U listopadu 1883. g. otvorena je prostrana zgrada Hrvatskog sokola u Zagrebu. Ubrzo nakon toga osnivaju se sokolska društva po raznim mjestima u Hrvatskoj: Varaždinu (1877), Bjelovaru (1884), Zadru (1885), Vukovaru (1886), Koprivnici (1887), Splitu (1893), Šibeniku(1899), a u Drnišu (1903).

          Hrvatski sokol u Drnišu zapravo je utemeljen već 29. kolovoza 1901. godine u gostionica Gillirema Milete (stara zgrada šumarije), a tada je izabrano i vodstvo društva, ali dalmatinska vlada u Zadru, koja nije bila sklona sokolskom pokretu, otezala je s donošenjem odluke o registraciji, pa je tako drniški ogranak službeno registriran 23.08.1903. g. Tada je imao 73 člana.

          Za to "nelegalno" vrijeme društvo je aktivno djelovalo (vježbalo se u dvorištu trgovca Miće Nakića-Vojnovića).

donji red slijeva: Roko Bakotić, Kruno Adžija, Ante (Bojan) Ćurković, i Josip Mravak
drugi red: Ante Adžija, Rome Ljubić, Nikola Nakić-Vojnović, Dušan Montana i Rade Grubišić
treći red: Petar Brkulj, Vladimir Jušić, Ivan Đovanin Skelin, Nikola Adžija i Toni Jušić

          Oko sokolaša se okupilo i Hrvatsko tamburaško društvo "Petropoljac". Proslava je bila predviđena za blagdan sv. Roka (16.08.1903.), ali je odgođena za 23.08. Na proslavi su se okupili sokolaši iz Splita, Knina, Šibenika, Makarske, Pule i drugih gradova. Uoči proslave održan je "sjajan koncert s diletantskom zabavom i plesom". Na sam blagdan ujutro je gradom prošla sokolska glazba svirajući budnicu.

          U osam sati održana je zajednička vježba, u deset je održana svečana glagoljska misa uz mnogobrojnu koncelebraciju, a zatim posveta barjaka drniškog ogranka. Barjak je bio od svile i zlatom izvezen, ali na žalost nije sačuvan.

          Kumovi su mu bili Antica Grubišić i Ivan Đovanin Skelin. Za prvog "starješinu" izabran je Mate Kulušić, a splitski predsjednik dr. Josip Smodlaka imenovan je počasnim članom drniškog društva. U upravni odbor izabrani su: starosta Mate Kulušić, podstarosta dr. Jere Grubišić, tajnik Ivan Đovanin Skelin, blagajnik Vicko Viličić, odbornici Josip Salvi, Mate Čipčić Brgadin i Rade Grubišić, te vođa Josip pl. Regner.

          Regner dolazi u Drniš 1902. g. i tu postaje glavni operativac i vođa društva. Od 1908. do 1921. godine djeluje u Šibeniku, a zatim opet u Drnišu do kraja života.

          Nakon toga, popularnost Sokola je još više porasla pa je bila potrebno pisati molbe i biti uzoran građanin za učlanjenje u to elitno društvo. Novo vježbalište postalo je skladište drniškog veletrgovca Difnica. Drniš je zahvaljujući Hrvatskom sokolu ugostio, šibensko Kolo, poznatog violinista Františeka Ondričeka i klavirista J. Famjara te razna druga kulturna događanja - gostovanje čuvenog atlete Ante Tomaševića, koji je kasnije (1918. g.) i ubijen u Drnišu. Osim toga Sokol je redovno organizirao svečane defilee kroz grad uz pratnju limene glazbe, što je podizalo hrvatsku nacionalnu svijest. Nakon tako briljantnog početka dolazi do stagnacije u rada društva jer su se dvije hrvatske stranke, Hrvatska narodna stranka i Hrvatska stranka prava borile za prevlast, a njihovi članovi su bili članovi Hrvatskog sokola pa je to izazvalo razdor. Kada je Narodna stranka 07. kolovoza 1905. g. dobila izbore, a po odluci zadarske rezolucije trebala je surađivala sa Srbima došlo je do zategnutih odnosa sa Hrvatskom strankom prava. Ipak vrhunac djelovanja drniškog Hrvatskog sokola bio je sudjelovanje na svesokolskom sletu u Zagrebu 1906. g. u Zagrebu. Sokolska društva iz Dalmacije putovala su s tri parobroda preko Rijeke u Zagreb. Iz Drniša je išlo tridesetak istaknutih članova na čelu s "podstarostom" Nikolom Adžijom. U Rijeci su ih dočekali antihrvatski demonstranti i naravno došlo je do sukoba, a istaknutu ulogu u tome imao je Ante Jušić.

donji red slijeva: Dr. Ivo Pilar (Donja Tuzla), Drago Vlahović (Senj), Dr. Juratović (Senj), Dr. Krstelj (Šibenik), Dr. Javand (Koprivnica), K. Tripalo (Sinj)
drugi red: Dr. Vinko Matijević (Pakrac), Milan Nemec (Vukovar), Dr. R. Arneri (Korčula), Šugh (Križevci), Rok Orada (Tijesno), Dr. Pinterović (Osijek-gornji grad), Čorić (Vodice)
treći red: Juhn (Požega), R. Turcich (Sisak), Matić (Brod na Savi), Dr. P. Klaić (Zadar), Klarić ( Makarska), Dr. Čingrija Melko (Dubrovnik), N. Z. Adžija (Drniš), Horvat Stjepan (Osijek-donji grad), Dr. D. Trinajstić (Pazin)
gornji red: Tadejević ( Nova Gradiška), M. Zima (Ruma), Dr. Rudolf Horvat ( Petrinja), Dr. Gavrančić (Virovitica), Viktor Plazzeriano (Mitrovica), Dr. Poščić (Volosko –Opatija), Dr. Pero Magdić (Varaždin), Dr. Crkvenac (Krapina), L. Križ (Pula)

          Na toj veličanstvenoj priredbi sudjelovalo je oko 1000 sokolova iz 40 hrvatskih sokolskih društava, a uz domaćine došli su i sokoli iz Srbije, Bugarske, Crne Gore te predstavnici slovačkih, slovenskih, poljskih i čeških sokolskih saveza.

          Hrvatska narodna stranka ( kojoj je na čelu bio Ivan Đovanin Skelin) u suradnji sa Srpskom strankom, vladala je Drnišom i Hrvatskim sokolom do pobjede Hrvatske stranke prava na općinskim izborima 05. lipnja 1911.g. Drugi hrvatski sokolski slet održan je u Zagrebu od 12. do 15. kolovoza 1911. g. i na njemu su sudjelovali drniški so- kolaši. Prigodom ovoga velikog sleta izdana je posebna brošura koja nam puno govori o Hrvatskom sokolu i so- kolstvu. Uprava Hrvatskog sokolskog saveza (krovne organizacije) sastojala se od: Središnjeg odbora i Tehničkog odbora saveza. Središnji odbor čine: starješina, I zamjenik starješine, II zamjenik, tajnik, vođa, blagajnik i revizori. Tehnički odbor saveza čine: vođa, zamjenik vođe, tajnik i članovi tehničkog odbora.

          Sokolski pozdrav je bio "Zdravo", a pozdravljalo se vojnički - salutiranjem. Odjeća je bila strogo propisana.

          Svečana odjeća jednog sokola bila je: Kapa- crna sa crnim rubom i crvenom tjemenicom. Crni rub visok je 6 cm; Kokarda (znak na kapi) je trobojni- ca s monogramom i sokolskim perom; Pero ne smije biti dulje od 30 cm, a ima stajati koso gore. Kokarda na kapi nad lijevim je okom.; Surka je od smeđog sukna. Kroj surke ima biti kratak halje- tak, na prednjoj strani sastavljen i oštro vezan, trake i dugmadi na prednjem dijelu surke ima biti 8, te stoje u razmaku od 7 cm. Trake imaju biti 4 mm debeli, a 60 cm dugi. Žir (dugme) 2cm dug, a 7mm debeo. Ogrlica mora imati visinu od 3 cm i biti mekana. Rukavi su običnog kroja s 4 trake na gornjem dijelu. Surka ima dva unutarnja džepa na prsima.; Hlače - običnog francuskog kroja sa sponama dolje za cipele i gore za remen s dva prednja džepa, ravno sprijeda rezana s džepićem za sat na lijevoj strani.; Remen- crni lakirani s ovalnim monogramom od bijele kovine.; Košulja od svijetlo crvenog laganog flanela s tri koštana crvena dugmeta, a ovratnik na košulji ima biti 3 mm visok s uporabom bijele ogrlice sprijeda potpuno zatvoren.; Cipele od obične crne kože i Plašt obični sokolski. Na odori ne smije biti nikakvog nakita, medalje ili vrpce (izuzev onih s oznakom župe i društva). Za vrijeme nastupa ne smije se nositi čak ni prstenje. Propisana je bila i vježbovna odjeća. Za muškarce: bijela majica, tamno modri triko, tamne čarape i crne cipele. Vježbovna odjeća za žene: Košulja od tamno modrog platna sa svijetlo modrim uzorcima i suknja iste boje duljine nešto ispod koljena. Košulja i suknja spojene su 3,5 cm širokim pojasom od tamno modrog platna. Ukras na ženskoj odori je velika pojasne marama od svijetlo modrog satena dimenzija 158x26 cm, ukrašena 18 cm dugim resama. Također je bi propisan i grudnjak, ali prišiven za košulju.

          Bilo je propisano i odijelo za dječake koje se sastojalo od: crvene dalmatinske kapice bez resica, crvene sokolske košulje, hlače do nešto ispod koljena od sivog ruskog platna s hrvatskim trobojnim pojasom. Čarape crne do gležnja. Cipele moraju biti crne, niske i bez peta. Hrvatski sokolski saveza je od 1907. g. okupljala sokolske župe, a do tada ogranke. Župe su se sastojale od župskih jedinica.

          Za ovo područje postojala je župa Šibenik, a poslije u Kraljevini Jugoslaviji župa Šibensko-Zadarska.

          Uprava župe se sastoji od: starješine, I zamjenika starješine, II zamjenika starješine, tajnika, blagajnika, prosvjetnog, referenta za sokolske čete, statističara, načelnika, I zamjenika načelnika, II zamjenika načelnika, članove uprave, zamjenike, revizori, zamjenici, sud časti i njihovi zamjenici. Ista je struktura i u župskim jedinicama.

sijede slijeva: Petar Drezga, Torti, Ante Novaković, Ante Šare, liko Jukić, Tomazo Pelicarić i Toni Štrkalj
stoje u prvom redu: Vjekoslav Nakić-Žiže, Ante Dugeč, Paško Zivković, Ive Labor, Mate Ćorić, Danilo Mudrić, Poldo Štrkalj, Ive Leontić-Pilica, Ilija Vladić-Gare, Ante Čavka i Nikola Vežić
treći red: Ićo Leontić, Ante Marin-Pećeta, Ilija Budiša, Pile, Šime Butužin i Mile Kević gornji red: Ive Kević-Mirgaš, Doiš Živković, Mile Kravar, Lovre Vicić, Karlo lile i Joso Zivković

          Život Hrvatskog sokola do početka Prvog svjetskog rata bio je u znaku međustranačkih nesporazuma hrvatskih stranaka, pa su se održavale samo godišnje priredbe. Pred sam početak rata 28. lipnja 1914. g. održan je zadnji veliki skup Hrvatskog sokola u Kosovu.

          Na skupu su osim Nikole Adžije govorili, dr. Mate Drinković i dr. Ivo Krstelj. Skupu su prisustvovali i roditelji Gavrila Principa koji je toga dana ubio austrijskog prestolonasljednika Ferdinanda. To je bio zadnji nastup Hrvatskog sokola jer je zbog rata prestao djelovati 1915. godine, a 1921. g. počinje djelovati novo društvo - Sokolsko društvo Drniš.

          Sokolsko društvo u Drnišu od Hrvatskog sokola naslijedilo je uz stare članove, zastavu i nekoliko gimnastičkih sprava. Tako su formirane tri vjež- bačke uzrasne kategorije, a nabavljene su i nove sprave te nekoliko kulturnih sekcija: glazbena, pjevačka, dramska, likovna i prosvjetna. Pomoć države osigurala je lakši rad društva, ali više nije bilo nezavisnog djelovanja od države. Društvo se posvetilo: sportskom, kulturnom, moralnom i intelektualnom odgoju u duhu novog južnoslavenskog jedinstva. Osim Sokola, od 1919. godine u Drnišu djeluje Drniški omladinski športski klub - DOŠK, koji je unaprijedio športski život Drniša. Djelovanje drniških sokolaša odrazilo se osnivanje sokolskih ogranaka u susjednim mjestima Siveriću (ogranak osnovan 1923. g. koji 23. kolovoza 1927. g. postaje neovisna sokolska župa) i Tepljuhu 24. 06. 1926.g. Velika proslava Drniškog sokola organizirana je 1923. g. Proslava dvadesete godišnjice Sokola u Drnišu prošla je duhu privrženosti kralju i državi, što je bilo uvjetovano novčanom pomoći od poduzeća "Monte Pro- mina" i "Adriabauxita". Izostavljanjem hrvatskog imena i obilježja iz proslove izazvalo je povrijeđenost stanovništva. Valjda zato Kninski sokolaši uopće nisu nazočili proslavi. Sokol tako postaje produžena ruka Radikalne stranke i ORJUNE (OrganizacijeJugoslovenskih nacionalista). Usprkos jugoslavizaciji Drniš je ipak obilježio 1000-godišnjicu Hrvatskog kraljevstva.

          Kratkotrajan pokušaj oživljavanja Hrvatskog sokola u Drnišu dogodi se nakon pobijede Hrvatske seljačke stranke na općinskim izborima 1926. godine, ali nisu imali veći uspjeh jer je Sokolsko društvo Drniš favorizirano od države.

          Nezadovoljstvo djelovanjem orju- naškog sokola dovodi do pojave Hrvatskog katoličkog društva Orao i osnivanja "Hrvatskog orlovskog saveza" 16. prosinca 1923. godine. Hrvatski orao u Drnišu počinje djelovati tijekom 1924. godine, a na čelu toga društva bio je fra. Ivan Tomasović. Stavove drniških orlova najbolje je izrazio dr. Ivo Buić: "Samo naprijed uz staro još aktualno geslo: Bog i Hrvati ! Nema sile, koja pravicu može zaustaviti". Članstvo nije bilo osobito mnogobrojno, ali su se jako trudili i uspjeli su organizirati nekoliko značajnih sletova, uz gostovanje orlova iz susjednih gradova.

         Tako valja spomenuti proslavu povodom 700-godišnjice smrti sv. Frane Asiškog i Orlovski slet u Drnišu održan 20. studenog 1926.g. i slet od 31. srpnja 1927. g. prigodom obljetnice slavenskih apostola Ćirila i Metoda. Istaknuti članovi Drniškog orla bili su: dr. Ivan Buič, fra. Ivan Toma- sovič, fra Kruno Tadin, Jakov Gabela, Ivo Leontić, Paško Buha, Ivo Labor, fra Vice Rosandić, Joso Budiša idr. Da bi se potpuno isključilo hrvatsko ime, prigodom 25. obljetnice sokola 25. i 26. kolovoza 1928. g. promijenjena je i zastava. Vrhunac centralizacije sokolske organizacije bio je formiranje Sokola kraljevine Jugoslavije kada prestaje rad svih sličnih konkurentskih organizacija.

sjedi s loptom ispred svih: J. Opara
sijede s lijeva na desno: Kulušić, Bobić, Crgurević, Grabić, Nakić, Širinić, Primorac
stoje: Leontić, Carević, Širinić, Viličić, Jović, M. Opara, Brkulj, Mudrić, Cračanin, Cvijetić i Kolombo

          Proglašenjem Diktature (6. siječnja) 1929. godine stavljena je točka na i otvorene jugoslavizacije svega postojećeg pa tako i sokolskog pokreta formiranjem Sokola Kraljevine Jugoslavije u prosincu 1929. g. Od tada je sokolski praznik bio 1. 12. u spomen dana ujedinjenja odnosno nastanka Kraljevine SHS.

          Na ovim prostorima u ožujku 1930. g. formirana je šibensko-zadarska sokolska župa i imenovane nove uprave župskih jedinica. Na čelu Sokola Kraljevine Jugoslavije u Drnišu bili su: dr. Filip Marušić-predsjednik, Milan Opara-zamjenik, V. Svetac-prosvjetar, H. Mudronja-načelnik, Z\. Krelja-načelnica, S. Franić-tajnik, Č. Montana-blagajnik, odbornici: N. Adžija, T. Mudronja, M. Kravar, D. Jelušić, J. Ursić, M. Nakić, N. Mijić i ing. S. Večetić, revizori: A. Viličić, P. Mijić, M. Letica, zamjenici: A. Kamenarović i P. Volarić.

         Samostalni siverićki soklol na čelu sa svojim starješinom ing. Jermolom dobro je radio i imao puno simpatizera, pa su dobili i svoju dvoranu za vježbanje. Svoj rad Siverćani i Drnišani su pokazali na sokolskom sletu Splitu 1930. g.

         Posljednji veliki sokolski slet u Drnišu održan je 10. rujna 1933. godine. Bio je to: "X slet soko župe Šibenik-Za- dar". Na sletu su sudjelovali sokola- ši iz svih okolnih mjesta, a da im se olakša dolazak Jugoslavenske željeznice su dale 75% popusta. Sudionici su nosili prigodne značke.

         Na skupu u Drnišu sokolstvo Kraljevine Jugoslavije demonstriralo je svoje temeljne ciljeve: razvoj jugoslavenske nacionalne svijesti, tjelesno vježbanje za eventualnu suradnju s vojskom u svrhu obrane otadžbine, svestrani razvoj ličnosti svih svojih pripadnika ( članstvo, naraštaj, djeca) i ravnopravno sudjelovanje obaju spolova.

          Do kraja svog djelovanja soko- laši su promijenili nekoliko uprava, ali najvažniji događaj zbio se 1938. g sudjelovanjem Drnišana na svesokol- skom sletu u Pragu. Presudan događaj za sokolstvo bio je stvaranje Banovine Hrvatske. Nova politika unutrašnje podjele Kraljevine Jugoslavije i time oživljavanje hrvatske nacionalne ideologije rezultirala je zabranom rada sokolske župe Šibenik-Zadar 06. rujna 1940. godine. Društvo je prestalo raditi sutradan, a dokument o gašenju društva i zatvaranju zgrade sokolane na Si- ništima potpisali su: ing. Vučetić, Ivica Jerković i Veljko Kovačević.

          Sokolstvo je od svog osnutka uAu- stro-Ugarskoj monarhiji prošlo put od južnoslavenskog zanosa do hrvatskog otrežnjenja od jugoslavenske ideologije. U početku je bilo široko prihvaćeno od naroda jer je uz ideološku objedinjavalo športsku i kulturnu komponentu, da bi pri kraju svog djelovanja potpuno izgubilo interes naroda.

          Sportska komponenta sokolstva nadomještena je uključivanjem vježbača u druge pojedinačne sportove (npr. nogomet), a glazba se odvojila od sokola i pristupa Hrvatskom katoličkom društvu Napredak.

          Formalna zabrana djelovanja Jugoslavenskog sokola u Drnišu je samo ozakonila stvarno stanje društva.

Izvori i literatura

Arhiv Gradskog muzeja Drniš - ostavština Nikole Adžije.

Dokumentacija ustupljena iz Hrvatskog športskog muzeja

Kulušić, Filip, Sokolsko društvo Drniš, Rukopis u Gradskom muzeju Drniš.

Adžija, Nikola, Rukopisne bilješke u Gradskom muzeju Drniš.

Rašković, Dušan, Devedeset godina od začetka djelovanja Hrvatskog sokola u Drnišu, Povijest športa, br. 89, Zagreb 1991. g.

Foto dokumentacija Hrvatskog športskog muzeja